utorak, 09.08.2011.
I što sad? Kamo s 40 i sitno van?
Eto – solo sam već – ohohohoho – 10 dana – to bi trebalo nekako proslaviti!! Pametno zaključih iako sam plava!!
Ali kamo?
Lokalni kafić – ne da mi se objašnjavati zašto sam došla sama, gdje je on, ooooo pa kako to? pa zašto to? Očem izači van i dobro se provesti!!
Cvrc!!
Teta ima godina!! Nije da se te godine vide – pretjerano, no nakon nekog vremena se osećam, u najmanju ruku kao raska u pratnji nekoliko razreda na maturalcu!!
A ne treba niti zanemariti činjenicu da posljednjih nekoliko godina nisam nigdje izlazila tako da sam potpuno ispala iz štosa!
Lijepi naš Zabreg grad!!
Prvo sam malo googlala – naravno to je uvijek korak 1.
Preporuke dobrih birceva, pivnica, pubova po gradu – no to mogu i na kvartu i onda ne moram razmišljati kako ću do doma.
Klubovi – Jarun – nekad sam izlazila u Aquarius četvrtkom, dok Bazu nisu preimenovali prekonekoliko puta bila sam i tamo.
Lake city – preuredili u Faces – opet djeca
Ako se okrenem gradu – Tkalča – ista stvar – šetnja, gledalište, razgledalište – i finalno sjedenje na cugi!
NE!! NEĆU!! – meni se čaga, smije, zeza ali s nekim tko mi je godinama blizak!!
Saloon – ljetna stanka, a i kad nije eventualno srijeda – a kada se uzme u obzir da moram slijedeći dan raditi nije neka sreća.
Đuro pust, pred zatvaranjem
Cajke -ako imam dovoljno maligana još i može proći ali nakvarcane curičke u dopi*njacima, cicama i guzicama na izvolte - e to ne mogu!!: Ludnica - zatvorena, Black&With-c-c, BBK - samo za članove kluba....
A i neću cajke - hoću dobri stari house, funk, neki dobri tehno!!
Ljudi moji – upomoć!! Zaista bih željela nakon sto godina, srediti se, nabaciti osmjeh i s 12 cm zagaziti u noć.
Kamo?
Slušam preporuke – izvještaj nakon izlaska slijedi!!
- 12:57 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 04.08.2011.
Sama ali ne usamljena
Napokon i to mogu reči!!
Posljednjih nekoliko godina bila sam toliko okružena ljudima, a toliko osamljena. Od subote, točnije od nedjelje sam i službeno sama ali osjećaj osamljenosti je počeo nestajati i sad je već gotovo iščezao.
Evo prošlo je već 5 noći kako sam spavam. Kad bolje razmislim, tako sam spavala proteklih nekoliko godina, bez obzira što je iza mojih leđa hrkao, puhao, prdio jedan mužjak.
Otišo je!! U subotu se spakirao i otišao!! Cijenim što me je barem jednom ozbiljno shvatio!
Ipak, nadala sam se da će, napokon, svijet stati zbog mene, da će se pobuniti, vikati na sav glas da me voli, da me treba, da ne može bez mene.
Da će moliti, preklinjati, plakati!
No dobro, sad sam malo pretjerala ali i 1/10 od svega gore navedenog bi bila dovoljna da možda po 1001. puta pređem preko svega i pokušam sebe uvjeriti da probam izdržati još malo.
Ovih 5 dana mi je zaista dobro. Sve se bojim priznati sama sebi koliko se dobro osjećam. Ona stara ja se vraća negdje iz dubine mene gdje je nestala zatrta posljednjih par godina.
Neki dan sam stavila status na FB: „Hm, napokon sam otkrila tajnu svog dobrog izgleda: svakih 10 godina krećem iz početka!!“
I onda dobijem od moje ujnice komentar: „… neki ljudi nikada ne prelaze granice ograničenja što su ih sami sebi postavili ili ih im je postavio netko drugi. Drugi nas mogu zaustaviti privremeno, samo mi sami sebe trajno……… Feniksu moj plavi, gradiš li kule u zraku, ni one neće propasti, jer one tamo i pripadaju, jer imaju temelj, a ne vidi ga svatko …. Svojim ih srcem i svojom dušom gradiš…..“
Sjedila sam na poslu za kompom i – rasplakala sam se!! Nisam se mogla suzdržati!! Nisam se željela suzdržati – taknula mi je dušu – jer duša dušu zna!!
Znam da mi neće svi dani biti dobri, spremna sam na promjene raspoloženja, tugu, sjetu, bijes, suze. Zaista sam spremna jer odjednom imam snage, volje, želje probuditi se ujutro.
Silno mi nedostaje nježnosti, poljubaca, maženja, vođenja ljubavi, no to ne znači da ću to krenuti tražiti u nekom pohotnom mužjaku (a biti će takvih samo kad nanjuše da sam solo!!). Apstinencija pročišćava (jebate pa ja sam ko izvor voda – koliko dugo već apstiniram).
- 11:27 -
utorak, 02.08.2011.
Pjevam!!
Nedostaje par stvari da bih sretna bila
fali mi nova haljina, nakit i svila
odjednom sve puno jasnije ti bude
shvatis da zivot ne, nije samo kupi plati
Prepoznajem tvoje brige sada meni bliske
i zovem te da se borimo za bitke iste
upoznajem novi svijet, a tuga neka ceka
ja pocinjem zivot ispocetka
Slavim ljubav, pjevam sreci
moj problem nije od mene veci
jer sam hrabra, jer sam svjesna
da moj je zivot moja pjesma
Pokazi mi da se dobrim vraca kad se daje
s tobom mi i minuta puno duze traje
ne pristajem ni da pomislim da nade nema
i dalje sam majka, sestra, ljepa, vrijedna zena
- 12:11 -
petak, 29.07.2011.
Neozbiljna
Pita mene jučer moj jošuvijekzakoniti - a jel baš moram do nedjelje iseliti? Jel mogu poslije godišnjeg (naime ranije dogovoren godišnji je od 22.8.) - Ne možeš!
Pita on mene danas - E, a jel ja moram sve stvari odnijeti ili mogu nešto ostaviti? - nasmijao me do suza- Što se sad smiješ? A, ništa, samo razmišljam koliko godina imaš kad postavljaš takva pitanja!
Bože mili, pa ja sam 10 punih godina bila u braku s djetetom (ne kaže bez veze stara narodna - tko sa djecom liježe - popišan se budi!)
I samo mogu zaključiti da sam jedino u njegovom odgoju promašila. Ali nije loš prosjek troje od četvero je dobro ispalo!!!!!
- 14:55 -
četvrtak, 28.07.2011.
Ponovno sama
Izgleda da mi je rok trajanja u vezi 10 godina.
Nakon 10 godina ponovno ću se od ponedjeljka buditi sama.
Ne mogu više - još par dana i sadašnji muž će se iseliti.
Jedino mogu sebi potiho priznati - srušio mi se svijet - ovaj puta ne tako glasno, ne tako bitno - onako potiho, s puno gorčine koja ostaje.
Na sreću, nema preispitivanja što sam mogla drugačije napraviti. Očito imam ugrađeni radar za odabir pogrešnih muškaraca!!
Nisam tužna - samo razočarana!!
Očekivala sam - barem na kraju, reakciju: burnu, žestoku uz pokušaj grljenja i tisuću glasnih rečenica da me voli, da mu je stalo, da ne može bez mene, da ne želi bez mene....... Onako - barem jednom u životu - kao u ljubiću.
Naravno - reakcija je (kao i u ostalom sve ostale u njegovom životu) - a doooobro!! Zaaaašto? A jel ne možemo još jednom probati!! Tiho, mlako, nezainteresirano.
Samo mi je potvrdilo da moja odluka da se razdvojimo ispravna.
A samo sam željela malo pažnje, malo nježnosti!!
Željela sam samo biti žena, majka, supruga!!
Pa kad se sve skupa zbroji nije ni loše - ostaje mi dva od tri!! Očito nisam materijal za suprugu!!
- 15:17 -
utorak, 12.07.2011.
Jednom davno....
Vrtih malo po arhivi mojih umotvorina i nađoh jednu staru preko 3 godine:
"Evo danas malo mira na mom poslu – uletio službeni put pa je i moja guza malo prošetala po zgradi. Navratih do kolega s kojima sam radila prije 5-6 godina.
„Pa di si ti? Ne bi te opće prepoznal kak mi dobro zgledaš!!“ smješka se moj stari, dragi kolega i povlači me u zagrljaj „Samo su ti oči uvijek iste – tak se iskre!!“ „Di si? Šta ima? Kako su ti djeca?“ „Ma fala dobro – zajebavaju znači da su zdrave!!“ smješkam se „Čuj si se ti opet udala?“ nastavlja kolega „A-haaa!“ „ Kaj za onog čelavog s kojim sam te vidio na Velesajmu ono jednom davno? Kaj je on tata ovoj najmanjoj?“ „ Je pa da – malo sam se smirila!“ „Ma nemoj se ti niš ljutiti kaj sam tak indiskretan – samo mi se činilo da ste si baš onak nekak – pasent!! Znaš djelovao mi je kao netko tko te može držati na uzdi!!“ i nastavlja se smješkati zločesto „Je on je taj – evo već 6 godina živimo zajedno!“……………
I evo već dobrih sat vremena razmišljam o tom „čelavom koji me može držati na uzdi“:
(JJ mi je rekao kad sam mu pričala kako smo se nas dvoje upoznali da to moram staviti na papir – „To ti je tak dobra priča pa to moraš podijeliti!!“ – možda jednom kad nađem vremena i mira – čpr JJ!!)
Dovoljan je trenutak samoće u mojoj glavi da mi misli pobjegnu k njemu – i kad sam najbolje raspoložena i kad sam ljuta kao pas na njega. Uvijek proradi isti osjećaj – isti onakav koji je prostrujao mojim tijelom kada sam ga vidjela drugi put – slatka, topla drhtavica.
U mislima mu se stisne u zagrljaj, umirim i uživam u slušanju njegovog disanja.
Često sam kroz život razmišljala i pokušavala dokučiti kako izgleda sreća.
I u svakom periodu života dobivala je drugo obličje – kao maloj sreća mi je izgledala kao ukradeni trenuci samoće u kojima bih se prepustila maštanju. Kada sam malo narasla sreća je poprimila oblik punoljetnosti i samostalnosti. Malo iza toga pravi oblik imala je bijegu od sviju i braku. I tada je naglo postala apstraktan pojam – znala sam da moram biti zahvalna na malim stvarima i da ne smijem Boga ljutiti i reći da nisam sretna – u najtajnijem i najtišem dijelu misli vrištala sam na sav glas „O Bože moj kako sam ti nesretna, utopit ću se u ovom slanom moru od suza u mojoj duši!“ Tada mi je sreća potpuno izgubila oblik. Možda i zato što sam gotovo u potpunosti izgubila volju za životom.
A onda je proradilo ono malo dalmatinskozagorskih gena i proradio je dišpet! U trenutku kada je od sreće i u sjećanju ostalo gotovo ništa. „E da znate da je ima, da postoji, dokazat ću vam!“
I krenulo je!
Shvatila sam da je istina u onoj narodnoj – svatko gradi svoju sreću!!
Skupljala sam svjetlucava zrna pijeska i počela slagati zrnce do zrnca u mozaik. I nisam dozvolila da me obeshrabre razni vjetrovi koji bi otpuhali moj trud.
I evo sada sa skoro 40 godina mogu reči iskreno – ispunjena sam i sretna.
I nije mi više tako teško slikati moj mozaik – moje curkice i moj čelavac mi svakodnevno donose svaki po svoje zrnce za sada ne više samo moj mozaik već za NAŠ !!!
I slika je prekrasna, ljubav je slijepila sva zrnca i drži ih neraskidivo u samo našoj, jednoj, jedinoj originalnoj slici!!!"
Čitam i sjećam se! Kako je lijepo kad si zaljubljen i vjeruješ da je refleksija ljubavi koju pružaš i vidiš u tuđim očima, njegova ljubav!!!
Na sreću - količina ljubavi u meni ostala je ista i vjerujem da ću je nekome ponovno moći pružiti, a s obzirom da se količina dišpeta povečala - tko zna!! Možda, jednom..........
- 14:15 -
četvrtak, 30.06.2011.
Jednostavna želja
Kroz stalno samokriziranje, samoanaliziranje došla sam do vrlo jednostavnog zaključka:
samo želim biti mrvicu voljena, mažena, pažena - želim nakon svih ovih fucking godina biti - samo žena.
Dozvoliti si da budem krhka, ranjiva, zaštičena.
Da napokon mogu skinuti prokletinju od hlača i veselo raspustiti kosu, oblizati usne, popraviti suknjicu i dekoltiranu lepršavu košuljicu, lupnuti vrtoglavim potpeticama, radosno pogledati u muškarca kraj sebe, primiti ga pod ruku i reči: "Tvoja sam! Brini se o meni! Usreći me! Voli me!"
Zar zaista puno tražim??
A za uzvrat mogu pružiti zaista mnogo. Jednom sam u zafrkanciji zaključila, kada smo u jednom ženskom razgovoru analizirali koja je kakva, da bih bila izvrsna gejša - načitana, komunikativna, zgodna, sexy.
I što mi to vrijedi.............
- 13:38 -
utorak, 22.03.2011.
Početak
Nobelovac Niels Henrik David Bohr je rekao:
„Stručnjak je čovjek koji je već učinio sve moguće pogreške na nekom području“
Pa pozdravljam vas sve kao stručnjak za veze i brak!!
Plavi stručnjak.
Da li sam išta naučila? Da li još uvijek učim? Da i da!!
Naučila sam plakati, smijati se, ostavljati, biti ostavljena . Učim iskoristiti svaki dan. Svaki trenutak – pogled, osmjeh, dodir. Bez grižnje savjesti. Bez – što će ljudi reći!
I svakim danom postajem sve veći stručnjak – ne sramim se priznati – ostalo je još grešaka koje mogu učiniti.
>
- 14:47 -
